Potaknuta učestalim pitanjima javnosti i svih zainteresiranih za sigurnost hrane koja sadrži prehrambene aditive te izjavama stručnjaka koji se bave prehranom, Hrvatska agencija za hranu je, na vlastitu inicijativu, provela istraživanje vezano za vrste i količine aditiva prisutne u hrani na hrvatskom tržištu, temeljem kojeg je izradila Znanstveno mišljenje o prehrambenim aditivima.
Kako u Hrvatskoj nije bilo dovoljno podataka za procjenu rizika, bilo je najprije nužno odrediti stvarni dnevni unos pojedinih aditiva putem hrane, a koji može biti veći od prihvatljivog dnevnog unosa (engl. Acceptable daily intake, ADI), u svrhu čega je provedeno opsežno istraživanje u nekoliko faza. Istraživanjem je obuhvaćeno prikupljanje podataka o prehrambenim navikama, proizvodnji i uvozu hrane te kemijskoj analizi hrane. Temeljem navedenog, definirano je ukupno 38 različitih aditiva koji se najčešće unose putem hrane i koji bi mogli, kvantitativno, predstavljati rizik po zdravlje ljudi, te se je za svaki od njih izrađena procjena stvarnog unosa s obzirom na ADI, koja u konačnici dovodi do procjene rizika za pojedini ispitivani aditiv.
Uzimajući u obzir količine u kojima se aditivi konzumiraju, spomenutom procjenom identificirana su samo 2 aditiva kao potencijalno rizična po zdravlje ljudi. Radi se o aditivima iz skupine konzervansa: kalijev nitrit (E 249) i natrijev nitrit (E 250). Oba se aditiva specifično koriste u mesnoj industriji, zbog očuvanja boje mesa i produžetka trajnosti suhomesnatih proizvoda (antimikrobno djelovanje).
Kako su prerađevine od mesa (kao što su npr. polutrajni i trajni suhomesnati proizvodi) jedan od putova unosa nitrita u organizam, treba voditi računa o količini i učestalosti konzumacije ovakve vrste hrane, naročito u populaciji odraslih velikih konzumenata (koji konzumiraju znatno veće količine od prosječnih), adolescenata i djece.
Aditivi se uobičajeno koriste u suvremenoj proizvodnji hrane zbog tehnoloških potreba (poboljšavanja organoleptičkih karakteristika, produženja roka trajanja i sl.). Svaki aditiv prolazi rigorozne i komplicirane toksikološke provjere, ispitivanja i evaluacije prije nego li dospije na listu dozvoljenih aditiva za uporabu. Nakon toga, pod neprekidnim su nadzorom i mora ih se ponovno ocjenjivati kada god je to potrebno u svjetlu promjenjivih uvjeta primjene i/ili novih znanstvenih spoznaja te shodno tome donositi primjerene mjere.
Međutim, ono što predstavlja problem je stvaran unos pojedinih aditiva tijekom određenog načina prehrane, a koji može utjecati na prekoračenje prihvatljivog dnevnog unosa (engl. Acceptable daily intake, ADI) za što u Hrvatskoj nije bilo dovoljno podataka kako bi se napravila procjena rizika. Kako ovaj problem nije izražen samo u Hrvatskoj, nego i u Europi pa i u drugim zemljama svijeta, smatralo se za potrebnim započeti sa znanstvenim istraživanjem vezanim uz procjenu unosa aditiva prikupljanjem podataka o prehrambenim navikama, proizvodnji i uvozu hrane te kemijskoj analizi hrane, kako bi dobili odgovore na postavljena pitanja i dileme. U tu svrhu provedeno je istraživanje pod nazivom „Analiza i procjena sigurnosti prehrambenih aditiva”, koje je trajalo od 2010. do 2012. godine, a provedeno je u okviru projekta „Croatia Agricultural Acquis Cohesion project” koji je financiran zajmom Svjetske banke. Projekt je inicirala Hrvatska agencija za hranu, a realiziran je u suradnji sa Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo i Zavodom za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar”. Ovo znanstveno mišljenje temelji se na podacima dobivenim iz navedenog istraživanja.
Prvi dio istraživanja „Analiza i procjena sigurnosti prehrambenih aditiva” obuhvaćao je opsežno prikupljanje podataka o prehrambenim navikama stanovnika RH, koje je uključivalo nekoliko faza:
1) Prikupljanje podataka o bilanci potrošnje hrane – produkcija, uvoz i izvoz
2) Istraživanje potrošnje u kućanstvima
3) Anketa o potrošnji hrane koja sadrži prehrambene aditive na uzorku od 2116 odraslih građana Republike Hrvatske
4) Istraživanje prekogranične trgovine prehrambenih aditiva
5) Istraživanje u industriji – uporaba prehrambenih aditiva u prehrambenoj industriji
Zaključeno je da su svih 2116 ispitanika, koji su dali informaciju o unosu hrane, konzumirali hranu koja sadrži prehrambene aditive. Najveća učestalost konzumacije hrane kojoj su dodani aditivi je zabilježena kod proizvoda od masti i ulja za jelo te guma za žvakanje, a najrjeđe su bili konzumirani aromatizirani obojeni kokteli na bazi vina.
U drugoj fazi istraživanja, a temeljem rezultata prve faze, izrađen je plan uzorkovanja te se pristupilo laboratorijskih analizama namirnica na pojedine aditive.
Kao potencijalni izvori opasnosti izdvojene su sljedeće kategorije aditiva: konzervansi, umjetna sladila, emulgatori, regulatori kiselosti, bojila i antioksidansi. Iz navedenih kategorija, ukupno je definirano 38 različitih aditiva koji se najčešće konzumiraju i koji bi mogli, kvantitativno, predstavljati rizik po zdravlje ljudi.
U trećoj fazi istraživanja, za svaki od izabranih aditiva izradila se procjena stvarnog unosa temeljem koje su izdvojena samo 2 aditiva kao potencijalno rizična po zdravlje ljudi, s obzirom na količine u kojima se konzumiraju. Radi se o aditivima iz skupine konzervansa -kalijev nitrit (E 249) i natrijev nitrit (E 250). Oba se aditiva specifično koriste u mesnoj industriji, zbog očuvanja boje mesa i produžetka trajnosti suhomesnatih proizvoda zbog svog antimikrobnog djelovanja.
Kako su prerađevine od mesa (kao što su npr. polutrajni i trajni suhomesnati proizvodi) jedan od putova unosa nitrita u organizam, treba voditi računa o količini i učestalosti konzumacije ovakve vrste hrane, naročito u populaciji odraslih velikih konzumenata (koji konzumiraju znatno veće količine od prosječnih), adolescenata i djece.
Cjelokupno Znanstveno mišljenje o prehrambenim aditivima pročitajte ovdje:
