BLAGDANSKA POGAČA LUCIŠČAK IZ PLEMENŠĆINE

Pojam nematerijalna kulturna baština obuhvaća: prakse, predstave, izrazi, znanje, vještine, kao i instrumente, predmete, rukotvorine i kulturne prostore koji su povezani s tim, koje zajednice, skupine i, u nekim slučajevima pojedinci, prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine.
Nematerijalnu kulturnu baštinu, koja se prenosi iz generacije u generaciju, zajednice i skupine stalno iznova stvaraju kao reakciju na svoje okruženje, svoje uzajamno djelovanje s prirodom i svoju povijest. Ona im pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta te tako promiče poštovanje za kulturnu raznolikost i ljudsku kreativnost. Više o nematerijalnoj kulturnoj baštini pročitajte na http://www.min-kulture.hr/nematerijalna_bastina
Svojstvo kulturnoga dobra, na temelju stručnog vrednovanja i prijedloga Povjerenstva za nematerijalnu kulturnu baštinu utvrđuje Ministarstvo kulture.

Blagdanska pogača luciščak iz Plemenšćine uvedena je u Listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske:


Ovim putem Hrvatska agencija za hranu zahvaljuje se:
- Ministarstvu kulture Republike Hrvatske na ustupanju teksta
- Gradskom muzeju Varaždin na ustupanju slika

• Priprema blagdanske pogače luciščak iz Plemenšćine

Tekst iz Rješenja Ministarstva kulture za uspostavljanje svojstva nematerijalnog kulturnog dobra, Klasa: UP-Io 612-08/07-06/0335, Urbroj: 532-04-02-02/2-07-2, Zagreb, 30. listopada 2007.

Priprema blagdanske pogače luciščak pripada narodnoj tradiciji božićnog ciklusa. Domaćice pogaču pripremaju tijekom Adventa, na određeni dan, po tradicionalnoj recepturi. Postoje različite pogače po obliku, sa-stavu i datumu kada se rade, ali im je svrha ista. Pripisujući im sposobnost magijske zaštite, njima se za sve članove obitelji i stoku priziva zdravlje i plodnost u nadolazećoj godini. Sjećanja na njega i danas su vrlo živa, pa je gospođa Draga Bunić rođena 1938. izradila jedan luciščak 2006. godine, prema sjećanju iz djetinjstva. Ovaj zanimljivi primjerak pogače bio je izložen na božićnoj izložbi „Radujte se narodi“ koju je u sklopu božićnih blagdana 2006. godine pripremio Etnografski odjel Gradskog muzeja Varaždin. 

Prema kazivanju Drage Bunić, bezmasnu pogaču zvanu luciščak ili lucin kolač nekada su domaćice mijesile na dan sv. Lucije, prije zore ili u rano svitanje, prije izlaska sunca. Etimologija njenog lokalnog naziva može se tumačiti kao izvedenica od imena sv. Lucije u narodu zvane Luca, pa otud i naziv. Ta je pogača rađena bez kvasa, od brašna različitog žita. Najčešće se koristila mješavina raži, kukuruza, pšenice, graha, koščica, lana i konoplje, a dodavali su se i tučeni orasi. Zrnje se u prošlosti mljelo na ručnom žrvnju koji se toga dana morao vrtet naopak, a tijesto se mijesilo u drvenom koritu uz dodatak soli i vode. Forma pogače je kružna, a u presjeku je vrlo tanka. Gornja površina posipava se orasima tučenim u drvenom tukaču. Gazdarica bi pripremila vatru u krušnoj peći u kojoj je pekla pogaču u cimpletu, plitkoj zemljanoj posudi ili bi zagrijanu taracu očistila drvenom lopaticom,  greblicom i vlažnom krpom na kojoj se pogača direktno pekla. Kada je pečena, iz peči se vadila pomoću drvenog lopara s dugom ručkom. Zbog brojnost obitelji, u pravilu se peklo 5 - 6 pogača, a kada su se ukućani probudili, trgali su je i  potom jeli s vjerom u zdravlje i snagu u slijedećoj godini. Isto tako komadići pogače davali su se blagu u štali, prizivajući time zdravlje, snagu i plodnost stoke. Zanimljivo je spomenuti da je Draga Bunić prilikom izrade ove pogače primijenila postupak identičan tradiciji izuzev usitnjavanja zrnja, za što je koristila noviji mehanizam za mljevenje. 

      
Blagdanski hljebovi, pogače ili peciva tradicija su božićnih običaja mnogobrojnih zemalja sjeverozapadne i istočne Europe. Luciščak iz Plemenščine posjeduje magijska svojstva, a potrebno je spriječiti gašenje te stare tradicije. Božićne običaje u kojima postoje osebujne tradicije vezane uz selo Plemenšćinu čuva još mali broj žitelja starije životne dobi.  Osim onih očuvanih u sjećanjima kazivača, mogu se  susresti i one koje su perzistirale usprkos suvremenizaciji života i koje su još i danas zadržale važno mjesto u životu još malog broja stanovnika toga sela.