Listerioza je naziv za opću grupu poremećaja uzrokovanih L. monocytogenes, a klinički je definirana nalazom izolata u krvi, cerebrospinalnoj tekućini i drugim uobičajeno sterilnim dijelovima poput placente, fetusa i slično.
Listeria monocytogenes je Gram pozitivna bakterija koja se kreće pomoću flagela. Može se naći u najmanje 37 vrsta sisavaca, kako domaćih tako i divljih, ali i u najmanje 17 vrsta ptica te vrlo vjerojatno u nekih vrsta riba i školjki. Izolirati se može i iz tla, silaže i drugih materijala iz okoliša.

Pojedine studije pokazuju da 1 – 10 % ljudi mogu biti nosioci L. monocytogenes u crijevima. Razlozi takve raširenosti L. monocytogenesnalaze se u činjenici da je ona vrlo otporna na štetne utjecaje kao što su smrzavanje, isušivanje i toplina, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da ona ne tvori spore.
Infektivna doza L. monocytogenesje nepoznata ali se vjeruje da varira zavisno od soja i prijemčivosti osoba. Sa sigurnošću se može pretpostaviti da će prijemčive osobe, u slučajevima konzumacije zaraženog sirovog ili navodno pasteriziranog mlijeka, oboljeti od 1000 bakterijskih stanica.

Patogeneza L. monocytogenes se temelji na njenoj sposobnosti da preživi i da se razmnožava intracelularno u fagocitima što im omogućuje pristup mozgu i transplacentarnu migraciju do fetusa.
Klinička slika obuhvaća septikemiju, meningitis, meningoecefalitis, encefalitis, intrauterine ili cervikalne infekcije trudnih žena koje mogu rezultirati spontanim pobačajem ili mrtvorođenjem. Navedenim simptomima obično prethode simptomi nalik prehladi uključujući povišenu temperaturu. Također, gastrointestinalni simptomi poput mučnine, povraćanja i proljeva mogu biti znak ozbiljnog oblika listerioze pa čak mogu biti i jedini izraženi simptomi. Vrijeme u kojem se počinju pojavljivati simptomi kod ozbiljnijih oblika listerioze se kreću može varirati od nekoliko dana do tri tjedna dok za gastrointestinalne simptome može biti oko 12 sati.

Ciljne skupine populacije za listeriozu su trudne žene i fetusi, imunokompromitirane osobe (uslijed uporabe kortikosteroida, lijekova protiv raka, AIDS-a), bolesnici oboljeli od raka (posebice leukemije), dijabetičari, astmatičari, osobe starije životne dobi ali i zdravi ljudi posebice ukoliko je hrana bila visoko onečišćena listerijom.
Ova se bolest najčešće povezuje sa konzumacijom zaraženog sirovog ili nedostatno pasteriziranog mlijeka i sira (posebice mekog), sladoleda, sirovog povrća, fermentiranih kobasica, sirove odnosno slabo kuhane piletine, sirovog ili nedovoljno termički obrađenog mesa te sirove i dimljene ribe.
L. monocytogenesima sposobnost rasta na niskim temperaturama (čak i na 3°C) što joj dozvoljava umnožavanje u rashlađenoj hrani.

Većina zdravih osoba vjerojatno neće pokazati znakove bolesti, međutim „komplikacije“ su ono što ovu bolest čini opasnom. Kada se pojavi listeriozni meningitis mortalitet može biti i do 70%, kod septikemije 50%, a u slučajevima perinatalne ili neonatalne infekcije i viši od 80% (kod infekcija tijekom trudnoće majke obično prežive).
Listerioza se može liječiti s antibioticima, a uspješnost terapije ovisi o brzoj dijagnozi i početku liječenja.

U Republici Hrvatskoj je Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju (NN 01/11) za listeriozu naređeno provođenje sljedećih mjera:

• 1) Radi otkrivanja listerioze, svaki pobačaj krave, ovce i koze mora biti prijavljen veterinaru. Od životinje koja je pobacila ovlašteni veterinar mora uzeti uzorke, te iste dostaviti u službeni laboratorij radi pretrage na listeriozu.
• 2) Na listeriozu mora biti pretražen mozak ovaca, koza i goveda koje pokazuju kliničke znakove poremećaja središnjeg živčanog sustava i poremećaja u ponašanju.
• 3) Troškovi provođenja mjera iz ove točke podmiruju se iz državnog proračuna